Nakon Drugog svjetskog rata 1948. godine otvara se Osnovna škola Ljubljanica u kojoj su nastavu pohađala, sve do otvaranja škole na Jarunu, djeca iz svih sela zapadno od potoka Črnomerca.
Bila je to prva škola izgrađena u Zagrebu nakon Drugog svjetskog rata. U vrijeme kada su se još uvijek osjećale posljedice rata u čitavom gradu, gradnja škole značila je za stanovnike jednog golemog područja neobično mnogo.
Škola, koja se prvotno zvala VIII. osnovna škola, imala je osam razrednih odjela u osam učionica. Školske godine 1949./1950. u školsku zgradu useljava Škola učenika u privredi trgovačkog smjera. Nastava za osnovnoškolce odvija se u jednoj smjeni, a za srednjoškolce u drugoj. Spomenicu je počeo voditi Josip Poldrugač koji je 1950. dekretom postavljen za upravitelja, a prva upraviteljica bila je Ana Kovačević, učiteljica. Škola uskoro mijenja naziv i postaje XXVII. osmogodišnja škola Ljubljanica.
Tijekom prvoga desetljeća postojanja naše škole velika je pozornost posvećena kulturnom i estetskom izgledu škole - uređenju školskoga okoliša, izgradnji gimnastičke dvorane, dovršetku unutarnjih radova u školi. Tako je 1954. godine uvedena kanalizacija, a iduće godine i vodovod.
Iz školske Spomenice saznajemo kako je izgledao prostor oko škole: "Kulturni i estetski izgled škole privlači ne samo djecu, nego i njihove roditelje, zato je bilo potrebno prvenstveno urediti školski prostor koji je naličio pustari po kojoj su pasle krave i koze. Školska zgrada je stršila osamljena, bez ograde, okružena barama iz kojih se širio smrad."
Budući da broj učenika naglo raste, premalen školski prostor problem je mnogih narednih godina. Iako je škola mješovita, razredi su formirani po spolu te su samo dva razreda mješovita, što dodatno otežava iskorištenost školskoga prostora a i održavanje discipline u razredima.
Upravo zbog neprikladnoga prostora i velikoga broja učenika, nastava se održavala u tri turnusa.
Prvo desetljeće škole završava izgradnjom i opremanjem novih dijelova školske zgrade i izgradnjom gimnastičke dvorane. U vrijeme gradnje škola je raspolagala sa sedam učionica, sada škola raspolaže s 12 učionica, ali broj učenika i dalje rastao. Tih godina u školi su djelovale dvije folklorne, tri tamburaške, dramska, literarna i novinarska sekcija koja je izdavala školski list Naš list.
Veliko je zanimanje vladalo i za osnivanjem Sportskoga društva u kojemu su postojale sljedeće sekcije: šah, stolni tenis, nogomet, košarka i graničar.
Bila je to prva škola izgrađena u Zagrebu nakon Drugog svjetskog rata. U vrijeme kada su se još uvijek osjećale posljedice rata u čitavom gradu, gradnja škole značila je za stanovnike jednog golemog područja neobično mnogo.
Škola, koja se prvotno zvala VIII. osnovna škola, imala je osam razrednih odjela u osam učionica. Školske godine 1949./1950. u školsku zgradu useljava Škola učenika u privredi trgovačkog smjera. Nastava za osnovnoškolce odvija se u jednoj smjeni, a za srednjoškolce u drugoj. Spomenicu je počeo voditi Josip Poldrugač koji je 1950. dekretom postavljen za upravitelja, a prva upraviteljica bila je Ana Kovačević, učiteljica. Škola uskoro mijenja naziv i postaje XXVII. osmogodišnja škola Ljubljanica.
Tijekom prvoga desetljeća postojanja naše škole velika je pozornost posvećena kulturnom i estetskom izgledu škole - uređenju školskoga okoliša, izgradnji gimnastičke dvorane, dovršetku unutarnjih radova u školi. Tako je 1954. godine uvedena kanalizacija, a iduće godine i vodovod.
Iz školske Spomenice saznajemo kako je izgledao prostor oko škole: "Kulturni i estetski izgled škole privlači ne samo djecu, nego i njihove roditelje, zato je bilo potrebno prvenstveno urediti školski prostor koji je naličio pustari po kojoj su pasle krave i koze. Školska zgrada je stršila osamljena, bez ograde, okružena barama iz kojih se širio smrad."
Budući da broj učenika naglo raste, premalen školski prostor problem je mnogih narednih godina. Iako je škola mješovita, razredi su formirani po spolu te su samo dva razreda mješovita, što dodatno otežava iskorištenost školskoga prostora a i održavanje discipline u razredima.
Upravo zbog neprikladnoga prostora i velikoga broja učenika, nastava se održavala u tri turnusa.
Prvo desetljeće škole završava izgradnjom i opremanjem novih dijelova školske zgrade i izgradnjom gimnastičke dvorane. U vrijeme gradnje škola je raspolagala sa sedam učionica, sada škola raspolaže s 12 učionica, ali broj učenika i dalje rastao. Tih godina u školi su djelovale dvije folklorne, tri tamburaške, dramska, literarna i novinarska sekcija koja je izdavala školski list Naš list.
Veliko je zanimanje vladalo i za osnivanjem Sportskoga društva u kojemu su postojale sljedeće sekcije: šah, stolni tenis, nogomet, košarka i graničar.
U drugom desetljeću svoga postojanja (1962.) škola je preimenovana u OŠ Sava Kovačević (po narodnom heroju), a već sljedeće školske godine škola ima 1433 učenika i postaje jedna od najvećih škola u gradu. Učenici su raspoređeni u 38 odjeljenja, a broj učenika u nekim razredima doseže brojku od 43 učenika! Nastava se odvija u čak četiri turnusa!
Izgradnjom škole u susjednom naselju Voltino 1964. godine, gdje odlaze raditi i brojni učitelji iz naše škole, broj učenika stagnira, stoga je nakon preseljenja dijela učenika u OŠ Voltino, u školi ostalo oko 970 učenika što je omogućilo bolje uvjete za rad.
Noću 25. na 26. listopada 1964. godine grad i školu pogodila je katastrofa kakva se ne pamti: nabujala Sava poplavila je kilometre površina perifernih dijelova grada. Iste noći škola je poslužila kao stacionar za smještaj stanovnika ugroženog jarunskog područja. Vodena je stihija rušilačkim naletom prodrla i u školske prostorije. Materijalna je šteta bila velika, a nastava se mogla održavati samo na katu. Zahvaljujući svesrdnoj pomoći drugih škola i dobrih ljudi, sve se ubrzo vratilo u normalu.
Dvije velike novine obilježile su 1965./66. godinu - uveden je produženi boravak učenika tako boravak učenika u školi traje od 7,30 do 17,35 sati te je nastava iz klasičnih učionica premještena u takozvane kabinete i praktikume za pojedine predmete. Kako bi se poboljšalo vladanje učenika i postigli što bolji rezultati u učenju, uveden je sistem međusobnoga natjecanja razrednih odjela, a prvo osvojeno mjesto donosilo je priznanje i nagradu slobodan dan!
Izgradnjom škole u susjednom naselju Voltino 1964. godine, gdje odlaze raditi i brojni učitelji iz naše škole, broj učenika stagnira, stoga je nakon preseljenja dijela učenika u OŠ Voltino, u školi ostalo oko 970 učenika što je omogućilo bolje uvjete za rad.
Noću 25. na 26. listopada 1964. godine grad i školu pogodila je katastrofa kakva se ne pamti: nabujala Sava poplavila je kilometre površina perifernih dijelova grada. Iste noći škola je poslužila kao stacionar za smještaj stanovnika ugroženog jarunskog područja. Vodena je stihija rušilačkim naletom prodrla i u školske prostorije. Materijalna je šteta bila velika, a nastava se mogla održavati samo na katu. Zahvaljujući svesrdnoj pomoći drugih škola i dobrih ljudi, sve se ubrzo vratilo u normalu.
Dvije velike novine obilježile su 1965./66. godinu - uveden je produženi boravak učenika tako boravak učenika u školi traje od 7,30 do 17,35 sati te je nastava iz klasičnih učionica premještena u takozvane kabinete i praktikume za pojedine predmete. Kako bi se poboljšalo vladanje učenika i postigli što bolji rezultati u učenju, uveden je sistem međusobnoga natjecanja razrednih odjela, a prvo osvojeno mjesto donosilo je priznanje i nagradu slobodan dan!
Izgradnjom škole Jarun - Gajevo u siječnju 1969. godine, iz naše je škole otišlo 473 učenika. Burne godine života škole sada su iza nas. Ovo dugačko razdoblje obilježio je ustaljen broj učenika koji se kretao oko 500 učenika u 16 razrednih odjeljenja. To je doba kada se najveća pozornost posvećivala organizaciji života i što uspješnijoj angažiranosti učitelja i učenika u poboljšanju kvalitete nastave. Ističe se i skrb o učenicima s poteškoćama u učenju i ponašanju, tako je svaki učitelj izrađivao svoj predmetni program za pojedinoga učenika s teškoćama u usvajanju gradiva. Današnje učenike bi zasigurno iznenadilo da je nekada bilo posve uobičajeno da se i subotom išlo u školu. Upravo početkom sedamdesetih eksperimentalno je uveden petodnevni radni tjedan - svaka je druga subota bila neradna.
Koliko su učenici i učitelji bili aktivni i svestrani svjedoči organizacija četiriju učeničkih društava: kulturno - umjetničko, tehničko, sportsko i proizvodno koja su objedinjavala brojne sekcije kao što su folklorna skupina, zbor, improvizatorska, likovno-keramičarska, brodomodelari, astronomi, filmske i foto sekcije, učenici su trenirali džudo, rukomet, nogomet, košarku i hokej na travi, dok su proizvodno društvo činile mlade vezilje, cvjećari, tiskari i knjižničari. Natjecalo se na školskim, međuškolskim, gradskim, takozvanim republičkim i saveznim natjecanjima.
Tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća bila je popularna suradnja s drugim školama i radnim organizacijama. Pod motom Bratski susreti godinama su organizirana druženja, izleti, slavlja te brojna natjecanja diljem nekadašnje Jugoslavije, a usko se surađivalo i s dopunskom školom u njemačkom gradu Bruchsalu.
Nakon tragične pogibelji ravnatelja Gedeona Banjeglava 1969. godine u automobilskoj nesreći, novi je ravnatelj Nenad Margetić i to sve do 1991. godine.
Koliko su učenici i učitelji bili aktivni i svestrani svjedoči organizacija četiriju učeničkih društava: kulturno - umjetničko, tehničko, sportsko i proizvodno koja su objedinjavala brojne sekcije kao što su folklorna skupina, zbor, improvizatorska, likovno-keramičarska, brodomodelari, astronomi, filmske i foto sekcije, učenici su trenirali džudo, rukomet, nogomet, košarku i hokej na travi, dok su proizvodno društvo činile mlade vezilje, cvjećari, tiskari i knjižničari. Natjecalo se na školskim, međuškolskim, gradskim, takozvanim republičkim i saveznim natjecanjima.
Tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća bila je popularna suradnja s drugim školama i radnim organizacijama. Pod motom Bratski susreti godinama su organizirana druženja, izleti, slavlja te brojna natjecanja diljem nekadašnje Jugoslavije, a usko se surađivalo i s dopunskom školom u njemačkom gradu Bruchsalu.
Nakon tragične pogibelji ravnatelja Gedeona Banjeglava 1969. godine u automobilskoj nesreći, novi je ravnatelj Nenad Margetić i to sve do 1991. godine.
Osnutkom Hrvatske države započelo je novo razdoblje u životu naše škole. Školska godina 1990./ 1991. prva je godina u samostalnoj nezavisnoj Republici Hrvatskoj. U kolovozu 1991. godine za ravnatelja škole imenovan je Josip Grozdanović, a u listopadu iste godine škola je ponovno preuzela svoje prvo ime „Ljubljanica“.
Učitelji dobivaju detaljne upute o ponašanju u slučaju zračne uzbune. Ustrojen je krizni stožer škole. Podrumska prostorija - blagovaonica pripremljena je za privremeni boravak učenika za vrijeme uzbune. Pripremljene su zalihe hrane, sanitetskog materijala za pružanje prve pomoći i zaštitne maske. U našu školu, kao i mnoge zagrebačke, stižu novi učenici, prognanici iz okupiranih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Ovo razdoblje karakteriziraju mnoge humanitarne akcije, u koje su se uključili i učitelji i učenici naše škole. Naši učenici i učitelji djeluju u organizaciji Bedem ljubavi, Crveni križ, Pčelica te u raznim akcijama prikupljanja starog papira. Tih ratnih godina naši su učenici napravili najveći i najslađi paket koji su slali hrvatskim braniteljima u Pozadinsku bazu u Karlovac.
Nedostatak novca za održavanje škole potaknuo je suradnju zajednice doma i škole te je pokrenuta akcija pod nazivom „Za ljepši okoliš škole“. Uz pomoć roditelja, naših djelatnika i učenika uređen je okoliš škole te su oličeni zidovi i obnovljeni oštećeni parketi.
Devedesetih godina u školi je djelovalo čak 18 učeničkih družina i sekcija; podmladak Crvenog križa, kulturno – umjetničko društvo sa sekcijama kao što su biblijsko – scenska, ekološka, recitatorska, dramska, likovna, mali improvizatori i recitatori, dramsko – lutkarska, mala scena, zbor, pletilje, cvjećari, ritmika, foto- amateri i knjižničari, dok sportsko društvo čine nogometaši, rukometaši, košarkaši i stolnotenisači. Aktivan je i tamburaški školski orkestar. Učenici postižu uspjehe u brojnim školskim i sportskim natjecanjima. Školske godine 1994. /95. osnovan je i Učenički športski klub Ljubljanica kojega čini 100 učenika koji treniraju različite sportove. Osim engleskoga jezika učenici mogu, u okviru izborne nastave, učiti i francuski jezik. Uvedena je i izborna nastava vjeronauka koja se izvodi dva sata tjedno.
Tako je proteklo naših pedeset godina u kojima je škola hrabro izdržala sve promjene, poplavu i teške ratne godine.
Učitelji dobivaju detaljne upute o ponašanju u slučaju zračne uzbune. Ustrojen je krizni stožer škole. Podrumska prostorija - blagovaonica pripremljena je za privremeni boravak učenika za vrijeme uzbune. Pripremljene su zalihe hrane, sanitetskog materijala za pružanje prve pomoći i zaštitne maske. U našu školu, kao i mnoge zagrebačke, stižu novi učenici, prognanici iz okupiranih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Ovo razdoblje karakteriziraju mnoge humanitarne akcije, u koje su se uključili i učitelji i učenici naše škole. Naši učenici i učitelji djeluju u organizaciji Bedem ljubavi, Crveni križ, Pčelica te u raznim akcijama prikupljanja starog papira. Tih ratnih godina naši su učenici napravili najveći i najslađi paket koji su slali hrvatskim braniteljima u Pozadinsku bazu u Karlovac.
Nedostatak novca za održavanje škole potaknuo je suradnju zajednice doma i škole te je pokrenuta akcija pod nazivom „Za ljepši okoliš škole“. Uz pomoć roditelja, naših djelatnika i učenika uređen je okoliš škole te su oličeni zidovi i obnovljeni oštećeni parketi.
Devedesetih godina u školi je djelovalo čak 18 učeničkih družina i sekcija; podmladak Crvenog križa, kulturno – umjetničko društvo sa sekcijama kao što su biblijsko – scenska, ekološka, recitatorska, dramska, likovna, mali improvizatori i recitatori, dramsko – lutkarska, mala scena, zbor, pletilje, cvjećari, ritmika, foto- amateri i knjižničari, dok sportsko društvo čine nogometaši, rukometaši, košarkaši i stolnotenisači. Aktivan je i tamburaški školski orkestar. Učenici postižu uspjehe u brojnim školskim i sportskim natjecanjima. Školske godine 1994. /95. osnovan je i Učenički športski klub Ljubljanica kojega čini 100 učenika koji treniraju različite sportove. Osim engleskoga jezika učenici mogu, u okviru izborne nastave, učiti i francuski jezik. Uvedena je i izborna nastava vjeronauka koja se izvodi dva sata tjedno.
Tako je proteklo naših pedeset godina u kojima je škola hrabro izdržala sve promjene, poplavu i teške ratne godine.
U svojim početcima naša je škola bila jedna od najvećih u gradu Zagrebu te se upravo zbog prevelikoga broja učenika nastava morala odvijati u tri pa čak i u četiri turnusa. U šestom desetljeću u naše škole primjetan je sve veći pad broja učenika koji je omogućio organizaciju rada u dvije smjene, kasnije i samo u prijepodnevnom turnusu. Upravo takvoj organizaciji rada teže mnoge škole.
Iako je jedna od manjih škola u Zagrebu, naša škola dobiva brojna priznanja i pohvale jer naši učenici postaju sve uspješniji na školskim natjecanjima od županijskih do državnih razina iz biologije, matematike, vjeronauka, zemljopisa, prve pomoći, francuskoga i engleskoga jezika te brojnim sportskim natjecanjima.
Posebno valja istaknuti školsku godinu 2002./2003. kada su naši učenici uz pomoć svojih mentora ostvarili nevjerojatne rezultate na državnim natjecanjima:
Novo vrijeme zahtijeva i nove pristupe učenju i poučavanju učenika, stoga naši učitelji pokreću razne projekte u okviru Programa neformalnoga obrazovanja kao što su Moj kvart u 21. stoljeću, Želim biti slobodan, Utjecaj urbanizacije na potok Črnomerec, Književnost – univerzalni jezik, Fotografija i informatika u novinarstvu, Informatičko – rehabilitacijske radionice za djecu s posebnim potrebama.
U školi se i dalje u okviru izborne nastave uči francuski jezik te učenici postižu zapažene uspjehe i na državnim natjecanjima. Osim francuskoga jezika, u okviru izborne nastave uveden je i talijanski jezik. Budući da je od 2002. godine uvedena i izborna nastava informatike, ulaže se u opremanje škole računalima.
Iz bogatog programa kulturne i javne djelatnosti treba istaknuti sudjelovanje povodom Svjetskog dana hrane 2003. godine u najvećem zajedničkom doručku - Hrvatskom doručku, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći zajednički doručak, te brojne uspješne priredbe na kojim je tih godina sudjelovao i školski tamburaški orkestar. Često nas posjećuju poznati gosti – naši zlatni rukometaši, bivša misica Anica Martinović Kovač, brojni književnici, glumci i glazbenici.
Kreativan rad naših učiteljica i učenika i aktualnosti iz školskoga života zabilježene su u novom školskom listu Ljubiču. Literarni i likovni radovi naših učenika iz produženoga boravka redovito se objavljuju u SMIB-u! Treba spomenuti da su 2007. godine likovni radovi učenika 1. razreda na temu Moja škola u budućnosti izloženi u Muzeju Mimara. Na Dan naše župe sv. Leopolda Mandića, 12. svibnja 2001.godine, postavljen je kamen temeljac za novu crkvu i pastoralni centar.
Iako je jedna od manjih škola u Zagrebu, naša škola dobiva brojna priznanja i pohvale jer naši učenici postaju sve uspješniji na školskim natjecanjima od županijskih do državnih razina iz biologije, matematike, vjeronauka, zemljopisa, prve pomoći, francuskoga i engleskoga jezika te brojnim sportskim natjecanjima.
Posebno valja istaknuti školsku godinu 2002./2003. kada su naši učenici uz pomoć svojih mentora ostvarili nevjerojatne rezultate na državnim natjecanjima:
- biologija - 1. mjesto u Republici Hrvatskoj
- zemljopis - 3. i 4. mjesto u Republici Hrvatskoj
- vjeronauk - 3. mjesto u Republici Hrvatskoj
- Lidrano – 1. mjesto u Republici Hrvatskoj
Novo vrijeme zahtijeva i nove pristupe učenju i poučavanju učenika, stoga naši učitelji pokreću razne projekte u okviru Programa neformalnoga obrazovanja kao što su Moj kvart u 21. stoljeću, Želim biti slobodan, Utjecaj urbanizacije na potok Črnomerec, Književnost – univerzalni jezik, Fotografija i informatika u novinarstvu, Informatičko – rehabilitacijske radionice za djecu s posebnim potrebama.
U školi se i dalje u okviru izborne nastave uči francuski jezik te učenici postižu zapažene uspjehe i na državnim natjecanjima. Osim francuskoga jezika, u okviru izborne nastave uveden je i talijanski jezik. Budući da je od 2002. godine uvedena i izborna nastava informatike, ulaže se u opremanje škole računalima.
Iz bogatog programa kulturne i javne djelatnosti treba istaknuti sudjelovanje povodom Svjetskog dana hrane 2003. godine u najvećem zajedničkom doručku - Hrvatskom doručku, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći zajednički doručak, te brojne uspješne priredbe na kojim je tih godina sudjelovao i školski tamburaški orkestar. Često nas posjećuju poznati gosti – naši zlatni rukometaši, bivša misica Anica Martinović Kovač, brojni književnici, glumci i glazbenici.
Kreativan rad naših učiteljica i učenika i aktualnosti iz školskoga života zabilježene su u novom školskom listu Ljubiču. Literarni i likovni radovi naših učenika iz produženoga boravka redovito se objavljuju u SMIB-u! Treba spomenuti da su 2007. godine likovni radovi učenika 1. razreda na temu Moja škola u budućnosti izloženi u Muzeju Mimara. Na Dan naše župe sv. Leopolda Mandića, 12. svibnja 2001.godine, postavljen je kamen temeljac za novu crkvu i pastoralni centar.
U sedmom desetljeću naše škole ogleda se generacijski niz - naša škola postaje prava mala obiteljska škola u čijim su školskim klupama sjedili i djedovi i unuci. Upravo u tom toplom obiteljskom ozračju, škola ostvaruje i odličnu suradnju s Dječjim domom A. G. Matoš jer se baš tu domska djeca osjećaju sigurno i prihvaćeno. Nastava se odvija u jutarnjem turnusu te je organiziran produženi boravak do 3. razreda. Škola je vježbaonica za stručne suradnike pedagoge, studente geografije i katoličkog vjeronauka.
Nakon umirovljenja ravnatelja J. Grozdanovića 2009. godine, novi je ravnatelj Davor Zuanović sve do 2017. godine kada na mjesto ravnateljice škole dolazi Ani Bertović.
Povodom šezdesete obljetnice škole, u holu je postavljena spomen-ploča našim učenicima koji su kao branitelji poginuli u Domovinskom ratu.
Naša se škola već niz godina ističe u raznim humanitarnim akcijama po čemu smo postali prepoznatljivi. Kod učenika nam je važno usaditi razumijevanje za potrebite te osvijestiti da su dobrota, empatija i humanost, neprocjenjiva obilježja ljudi. Naš humanitarni rad odvija se putem raznih aktivnosti, projekata i inicijativa. Tako smo već desetak godina, u suradnji s Kolajnom ljubavi, kumovi djevojčicama u Tanzaniji. Uspješno surađujemo i s Caritasom naše Župe kao i Zagrebačke nadbiskupije, svake godine darujemo mlade majke i njihove bebe u Kući Ljubavi-Savica Šanci. Nadalje, tu je i suradnja s Crvenim križom, Udrugom Jak kao Jakov, OŠ Ljubljanica za Vukovar te brojne pojedinačne akcije.
Koliko je naša škola aktivna svjedoče brojni projekti u kojima sudjelujemo, suradnja s brojnim udrugama, a javljamo se i na razne kreativne natječaje.
Produženi boravak u Osnovnoj školi Ljubljanica već je desetljećima važan dio rada i života škole. Uvijek se u produženome boravku nađe vremena za stvaralaštvo u raznim kreativnim radionicama, a rezultati su vidljivi na školskim panoima, kućnim policama i hladnjacima, u časopisima i na humanitarnim sajmovima. Produženi boravak se često uključuje u projekte redovne nastave, a i oni sami provode vrlo uspješne samostalne projekte i u suradnji s udrugama.
Naši učenici u produženom boravku borave vrlo rado. Ne samo zato što pišu i uče domaće zadatke, već uz igru i veselje svojim vrijednim ručicama stvaraju prekrasne radove te literarne izričaje. Tako se često u SMIB-u mogu pronaći literarni i likovni izričaji naših učenika, a za svoj stvaralački rad su i nagrađeni u časopisu Unikat (ideje za kreativne) prvom nagradom za najbolje izrađenu papirnatu lutku i najljepšu masku.
U suradnji sa Školskom ambulantom, ostvareni su brojni programi zdravstvene zaštite i prevencije.
Ekološku osviještenost naših učenika potičemo i sudjelovanjem u raznim ekološkim natječajima, projektima i akcijama. Posebno treba istaknuti suradnju sa Zagrebačkim otpadnim vodama. U organizaciji Zagrebačkih otpadnih voda povodom proslave Dana planeta Zemlje već niz godina sudjelujemo s likovnim i literarnim radovima na temu zaštite prirode i voda te dobivamo priznanja za najbolja idejna rješenja.
Kako je interes za učenjem francuskoga jezika oslabio, došlo je do ukidanja izborne nastave francuskoga jezika te učenici pokazuju sve veći interes i uspjeh u učenju talijanskoga jezika. U želji za razmjenom ideja i iskustava, naša se škola 2015. godine priključila u projekt Let's go caving i to zajedno s jednom turskom i grčkom školom u sklopu eTwining projekta. Od školske godine 2017./2018. godine naša je škola odabrana kao jedna od šest osnovnih škola koje sudjeluju u projektu Talijanskoga jezičnoga laboratorija kojega u cijelosti financira talijansko Ministarstvo vanjskih poslova.
U našoj se školi provodi i besplatni program za učenike od 1. - 8.razreda pod nazivom Vikendom u sportske dvorane.
I dalje smo aktivni i uspješni u brojim natjecanjima, vjeronaučnim olimpijadama a svakako ne treba zaboraviti i sjajne sportske uspjehe naših učenika. Po prvi puta u našoj školi 2018. godine organizirano je matematičko natjecanje Klokan bez granica u kojemu su učenici naše škole postigli zavidne rezultate. Iznimno smo ponosni na uspjehe naših zlatnih zboraša, koji su se na Državnom natjecanju zborova dva puta izborili za zlatnu plaketu (godine 2017. i 2018.).
Upravo u rođendanskoj 2018. godina naša je škola zasjala u punom sjaju. Sedam desetljeća postojanja ostavilo je svoj trag te je školi bila nužna temeljita rekonstrukcija koja se ostvarila uz pomoć Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – sjever, vlastitih sredstva te u okviru odobrenog projekta Grada Zagreba. Radovi na uređenju škole trajali su od početka 2018. godine sve do rujna iste godine. Škola je dobila hidrantsku mrežu, primjeren prilaz za osobe s posebnim potrebama, novu energetski učinkovitu fasadu, u cijelosti je zamijenjen azbestni krov i postavljen novi, promijenjeni su parketi u školskoj dvorani, knjižnici i u dvije učionice, a u preostalih 12 učionica parket se brusio i lakirao. U potpunosti je renovirano 6 sanitarnih čvorova. U wc-ima smo dobili toplu vodu. Promijenjena je kompletna vanjska stolarija (prozori, vrata) te su lakirani i radijatori. Na školskom igralištu Vijeća gradske četvrti Trešnjevka-sjever financiralo je postavljanje novih klupa i stolova kao i novih poligona (igralište) za učenike u produženom boravku.
Ne treba zaboraviti i velikodušnu donaciju našega bivšega učenika Bartola Peše koju smo usmjerili na osuvremenjivanja nastave kupnjom 17 računala i četiriju pametnih ploča. Upravo će moderna informacijska tehnologija učenicima omogućiti napredak te nastavu učiniti zanimljivijom i dinamičnijom.
Zahvaljujemo i našim dragim roditeljima na njihovom velikom doprinosu u uređenja razrednih odjela. Posebice bismo izdvojili školsku godinu 2014./2015. kada je uz pomoć roditelja oličena tadašnja učionica vjeronauka te školsku godinu 2018./2019. kada su roditelji učenika 1. a razreda u nepuna tri dana oličili i opremili učionicu 1. a razreda.
Roditelji naših učenika znaju da složna braća kuću grade jer kad god su u mogućnosti nesebično doniraju sredstva za kupnju nastavnih pomagala čime unaprjeđuju nastavu.
Sedamdeseti rođendan škole proslavljamo ponosni na uložene napore i postignute rezultate svih sudionika u ovom dugovječnom životu naše škole. Ulažemo i ulagat ćemo i dalje izuzetne napore u opremanje škole, stalno cjeloživotno učenje i napredovanje naših učitelja i stručnih suradnika.
Nakon umirovljenja ravnatelja J. Grozdanovića 2009. godine, novi je ravnatelj Davor Zuanović sve do 2017. godine kada na mjesto ravnateljice škole dolazi Ani Bertović.
Povodom šezdesete obljetnice škole, u holu je postavljena spomen-ploča našim učenicima koji su kao branitelji poginuli u Domovinskom ratu.
Naša se škola već niz godina ističe u raznim humanitarnim akcijama po čemu smo postali prepoznatljivi. Kod učenika nam je važno usaditi razumijevanje za potrebite te osvijestiti da su dobrota, empatija i humanost, neprocjenjiva obilježja ljudi. Naš humanitarni rad odvija se putem raznih aktivnosti, projekata i inicijativa. Tako smo već desetak godina, u suradnji s Kolajnom ljubavi, kumovi djevojčicama u Tanzaniji. Uspješno surađujemo i s Caritasom naše Župe kao i Zagrebačke nadbiskupije, svake godine darujemo mlade majke i njihove bebe u Kući Ljubavi-Savica Šanci. Nadalje, tu je i suradnja s Crvenim križom, Udrugom Jak kao Jakov, OŠ Ljubljanica za Vukovar te brojne pojedinačne akcije.
Koliko je naša škola aktivna svjedoče brojni projekti u kojima sudjelujemo, suradnja s brojnim udrugama, a javljamo se i na razne kreativne natječaje.
Produženi boravak u Osnovnoj školi Ljubljanica već je desetljećima važan dio rada i života škole. Uvijek se u produženome boravku nađe vremena za stvaralaštvo u raznim kreativnim radionicama, a rezultati su vidljivi na školskim panoima, kućnim policama i hladnjacima, u časopisima i na humanitarnim sajmovima. Produženi boravak se često uključuje u projekte redovne nastave, a i oni sami provode vrlo uspješne samostalne projekte i u suradnji s udrugama.
Naši učenici u produženom boravku borave vrlo rado. Ne samo zato što pišu i uče domaće zadatke, već uz igru i veselje svojim vrijednim ručicama stvaraju prekrasne radove te literarne izričaje. Tako se često u SMIB-u mogu pronaći literarni i likovni izričaji naših učenika, a za svoj stvaralački rad su i nagrađeni u časopisu Unikat (ideje za kreativne) prvom nagradom za najbolje izrađenu papirnatu lutku i najljepšu masku.
U suradnji sa Školskom ambulantom, ostvareni su brojni programi zdravstvene zaštite i prevencije.
Ekološku osviještenost naših učenika potičemo i sudjelovanjem u raznim ekološkim natječajima, projektima i akcijama. Posebno treba istaknuti suradnju sa Zagrebačkim otpadnim vodama. U organizaciji Zagrebačkih otpadnih voda povodom proslave Dana planeta Zemlje već niz godina sudjelujemo s likovnim i literarnim radovima na temu zaštite prirode i voda te dobivamo priznanja za najbolja idejna rješenja.
Kako je interes za učenjem francuskoga jezika oslabio, došlo je do ukidanja izborne nastave francuskoga jezika te učenici pokazuju sve veći interes i uspjeh u učenju talijanskoga jezika. U želji za razmjenom ideja i iskustava, naša se škola 2015. godine priključila u projekt Let's go caving i to zajedno s jednom turskom i grčkom školom u sklopu eTwining projekta. Od školske godine 2017./2018. godine naša je škola odabrana kao jedna od šest osnovnih škola koje sudjeluju u projektu Talijanskoga jezičnoga laboratorija kojega u cijelosti financira talijansko Ministarstvo vanjskih poslova.
U našoj se školi provodi i besplatni program za učenike od 1. - 8.razreda pod nazivom Vikendom u sportske dvorane.
I dalje smo aktivni i uspješni u brojim natjecanjima, vjeronaučnim olimpijadama a svakako ne treba zaboraviti i sjajne sportske uspjehe naših učenika. Po prvi puta u našoj školi 2018. godine organizirano je matematičko natjecanje Klokan bez granica u kojemu su učenici naše škole postigli zavidne rezultate. Iznimno smo ponosni na uspjehe naših zlatnih zboraša, koji su se na Državnom natjecanju zborova dva puta izborili za zlatnu plaketu (godine 2017. i 2018.).
Upravo u rođendanskoj 2018. godina naša je škola zasjala u punom sjaju. Sedam desetljeća postojanja ostavilo je svoj trag te je školi bila nužna temeljita rekonstrukcija koja se ostvarila uz pomoć Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – sjever, vlastitih sredstva te u okviru odobrenog projekta Grada Zagreba. Radovi na uređenju škole trajali su od početka 2018. godine sve do rujna iste godine. Škola je dobila hidrantsku mrežu, primjeren prilaz za osobe s posebnim potrebama, novu energetski učinkovitu fasadu, u cijelosti je zamijenjen azbestni krov i postavljen novi, promijenjeni su parketi u školskoj dvorani, knjižnici i u dvije učionice, a u preostalih 12 učionica parket se brusio i lakirao. U potpunosti je renovirano 6 sanitarnih čvorova. U wc-ima smo dobili toplu vodu. Promijenjena je kompletna vanjska stolarija (prozori, vrata) te su lakirani i radijatori. Na školskom igralištu Vijeća gradske četvrti Trešnjevka-sjever financiralo je postavljanje novih klupa i stolova kao i novih poligona (igralište) za učenike u produženom boravku.
Ne treba zaboraviti i velikodušnu donaciju našega bivšega učenika Bartola Peše koju smo usmjerili na osuvremenjivanja nastave kupnjom 17 računala i četiriju pametnih ploča. Upravo će moderna informacijska tehnologija učenicima omogućiti napredak te nastavu učiniti zanimljivijom i dinamičnijom.
Zahvaljujemo i našim dragim roditeljima na njihovom velikom doprinosu u uređenja razrednih odjela. Posebice bismo izdvojili školsku godinu 2014./2015. kada je uz pomoć roditelja oličena tadašnja učionica vjeronauka te školsku godinu 2018./2019. kada su roditelji učenika 1. a razreda u nepuna tri dana oličili i opremili učionicu 1. a razreda.
Roditelji naših učenika znaju da složna braća kuću grade jer kad god su u mogućnosti nesebično doniraju sredstva za kupnju nastavnih pomagala čime unaprjeđuju nastavu.
Sedamdeseti rođendan škole proslavljamo ponosni na uložene napore i postignute rezultate svih sudionika u ovom dugovječnom životu naše škole. Ulažemo i ulagat ćemo i dalje izuzetne napore u opremanje škole, stalno cjeloživotno učenje i napredovanje naših učitelja i stručnih suradnika.